GESTALTZONA.ME

studio  za lični i profesionalni rast i razvoj

Kontakt:

Možda bi se trebalo očekivati da neki djelovi zdravstvenog ili moralnog kodeksa budu uporno konzervativni, ali naravno, to je nemoguće jer dolazi do promjena i saradnje svih vrsta društvenih faktora: promjena u ekonomiji, urbanizamu, međunarodnoj komunikaciji, visnini životnog standarda itd….  

Pitanje koje ja konstantno “namećem” je: Ako svi “hrlimo” ka promjenama koje nameće  moderno doba i ako su one generalno etiketirane kao poželjne zašto nastaje zastoj u procesu mentalnog zdravlja?

Da li promjene društvenih faktora otežavaju ili podstiču ostvarivanje pravog zadovoljstva?

Promjene svih vrsta društvenih faktora su danas toliko rasprostranjene da bi trebalo da budu kumulativne; to jest, trebalo bi da se generalno ostvaruje dovoljno “zdravlja”, stvarnog zadovoljstva i samoregulacije koji bi sa druge strane mogle da ublaže eventualno ogorčenje, ipak čini se da nije tako. Naprotiv, mnogi podaci ukazuju suprotno. Imajući u vidu osnovne postavke geštaltističkog pristupa da se  svako ljudsko ponašanje, čak i patološko, smatra kreativnim prilagođavanjem ljudskog bića (selfa) ne možemo da se ne zapitamo šta je to što je u društvu (polju) postalo “teško” za čovjeka?

Ne možemo posmatrati organizam koji diše, a da ne obuhvatimo i vazduh koji udiše. Ne možemo se baviti bolestima pluća i disajnih organa, a da se ne zapitamo šta se dešava sa vazduhom koji udišemo… Pitanje kojim svi treba da se pozabavimo je  “Šta je sa vazduhom?”, a ne  “Kako izličeti bolesti pluća?”

Čovjek će shvatiti ozbiljnost promjena koje nastaju u modernom dobu samo ako ode u neku vrlo konzervativnu zajednicu u provinciji ili ako prelista priručnik za vaspitanje djece iz 1891. god. Raniji stav nije obavezno šokantan, pretjeran, niti naročito neuk;  biće prije da je on trezven, dobro razmotren sud o tome šta je nekorisno ili destruktivno, a što mi danas smatramo korisnim i zdravim. Na primjer, nekada je bilo savršeno jasno da je strogo navikavanje djeteta na vršenje nužde koristan način za formiranje jakog  karaktera. Ovaj stav svakako nije odraz neukosti, već je vjerovatno tačan.  Oni su govorili “zbog toga radi tako”; a mi kažemo, “zbog toga nemoj da radiš tako”. Jedan razlog za promjenu, na primer, jeste da bi, na današnjem nivou ekonomije i tehnologije, raniji standardi povezanosti, pregalaštva i dužnosti bili « društveno štetni » gdje se otvara pitanje samog termina društvene štetnosti. Štetnosti po razvoj projekta modernog bogatog društva, tehnološke, farmaceutske, kozmetičke, filmske i muzičke idustrije ili štetnosti po suštinu ljudskog organizma, tj. organizmičke samoregulacije čovjek?


Takođe, mišljena sam da se ranije čovjek više “gurao” ka pokretu, dok se danas više zaustavlja, suptilno. Vremenom se obavilo dugoročno prilagođavanje, nema nekih snažnih frustracija, koje bi mogle pobuditi duboko ukorenjeno buntovništvo, već je samo prisutan uporan pritisak preoblikovanja i pasivnog življenja u službi globalnog projekta potrošačkog društva.

Antisocijalno i antipersonalno?

Desenzitizacija je danas dominantna. Ljudi zaustavlju svoj razvoj i rast u svakom smislu te riječi. Ili vaspitnim porukama prema djeci ili usvojenim vrijednostim uvjerenjima kao odrasli.  Žive vođeni inputina “Nemoj; Ne možeš; Polako; Nećeš moći; Sanjaš”… I to je istina. Veoma malo klijentata sa kojim radim vjeruju u sebe, svoje mogućnosti i potencijale… Nažalost biraju sklanjanje u stranu, prosječnost i sanjarenje.


Crnogorsko društvo podstiče zaustavljanje organizma ukorijenjenim uvjerenjima « Ne pokazuj emocije, budi jak i snažan » «Ne ističi se i ne talasaj» , «Sramota je pokazati slabost». Takođe, podstiče i stid putem razvojnih poruka «On je dobar on se stidi», a uzimajući u obzir postavku da je stid doživljaj neadekvatnosti vlastitog bića, ovakva poruka nije ništa drugo do indirektna poruka ne posezi ka rastu, čime se dodatno modifikuje, odnosno ometa razmjena pojedinca sa oklinom u cilju rasta i razvoja.

Ako bi govorili o konfliktu između pojedinca i društva i određeno ponašanje nazvali “antisocijalnim”, onda bi na isti način određene običaje, vrijednosti modernog doba i institucije društva mogli nazvati “antipersonalnim”.

Mentalno zdravlje nije stanje koje pojedinac  kreira nezavisno od okruženja u kojem formira svoj rast i razvoj, već odraz kreativnog prilogođavanja okruženju koje zaustavlja razvoj i rast pojedinca u svakom smislu te riječi.

Šta nam donosi moderno doba na polju mentalnog zdravlja?

Šta nam donosi moderno doba na polju mentalnog zdravlja?

Jedna od osnovnih postavki Geštalt teorije jeste da se naš rast i formiranje odvijaju kroz interakciju sa sredinom, što se naziva “kontaktom”. Putem kontakta tražimo i nalazimo ono što nam je važno za dalji opstanak i razvoj i on može biti dobar ili mu možemo pružiti otpor. Uzimajući sa druge strane činjenicu da su u vremenu globalnog projekta modernog društva „ovdje i sada“ enormno visoke žrtve mentalnih poremećaja, kojim je pogođeno 83 miliona ljudi u Evropi ne možemo, a da se ne zapitamo zašto i kako je odnos, odnosno kontakt između organizma i okoline u društvu postao nepodnošljiv za čovjeka?

U istraživanju, objavljenom u European Journal of Neuropsychopharmacology, navodi se da je u razdoblju od 2005. do 2012. godine broj mladih kojima su ljekari propisali antidepresive u Njemačkoj povećan za 49 posto, u Velikoj Britaniji za 54 posto, a u Danskoj za čak 60 posto.
Ljudi su se navikli na ove promjene i prihvatili “novu situaciju” zdravo za gotovo….

U prosjeku broj mladih koji koriste antidepresive, povećao se i iznosi oko 50 posto? Poražavajuće. Pomislim, često, kako je zadivljujuće na koji način su gore pomenute promjene opše prihvaćene i kako društvo jednoglasno dolazi do nove slike o sebi u cjelini bez kritičkog osvrta ili svijesti o promjenama.