GESTALTZONA.ME

studio  za lični i profesionalni rast i razvoj

Kontakt:

Kako iskustva iz djetinjstva utiču na emotivne odnose?

Ova iskustva kojima se integrišemo odigravaju se na pozornici partnerske ljutnje, tuge, konflikata, nekada i duboke boli,  i mogu se završiti  ili vlastitom integracijom  ili razdvajanjem od partnera koji nas konstantno podsjeća na našu unutrašnju borbu.

Partnerstva nam ukoliko ih posmatramo iz naših najdubljih pozadina uvijek daju mogućnost da rastemo, čak i ona u kojima stojimo duboko nesretni, samo je pitanje kako ćemo to iskoristiti.

Da li nam i na koji način partnerski odnosi omogućavaju da rastemo na individualnom nivou?

Stara dobra izreka kaže da svako nađe ono što traži, a to znači da svako od nas održava baš onaj oblik parterstva koji mu je u tom trenutku potreban. Kada biramo partnera na duboko nesvjesnom nivou, biramo partnera koji ima onu „drugu stranu“ iskustva koja je nama nedostajala,a mi imamo iskustvo koje je njemu nedostajalo.

Snažni birajući slabog partnera, vremenom, kroz iskustvo i osjećanje usamljenosti u partnerstvu imaju prliku da priznaju vlastitu nemoć  i da na taj način u svoje Ja integrišu odbačene aspekte iz djetinjstva kao što su slabost ili potreba da neko brine i o njima. Sa druge slabiji partner ima priliku da se kroz iskustvo za njega nikad dovoljne brige od strane snažnog partnera (posebno kada ovaj počne da se buni) pobrine za sebe.


Kako se to dešava?

Kratko rečeno, naši parterski odnosi grubo predstavljaju funkcionisanje sistema ponašanja koji se u djetinjstvu organizovao unutar nas i to tako da u odrasloj dobi konstantno odražava naša iskustva iz prvih godina života.

Dok smo djeca treba nam roditeljska ljubav i oblikujemo naš  identitet tako da dobijamo tu ljubav. Ako vidimo da drugi obraćaju više pažnje na nas kad samo slabi, oblikovaćemo naš identitet oko slabosti.

Ako vidimo da su ponosni kad smo samostalani, postaćemo samostalni. Identiteti koje smo stvorili i koji su nam služili  da na neki način dobijemo ljubav vremenom postaju naše Ja, odnosno identiteti sa kojima u odraslom dobu ulazimo u partnerske odnose. Međutim ti identiteti iako smo ih sagradili kako bismo se u određenom životnom dobu mogli zaštiti mogu djelovati protiv nas i često su jedan od glavnih razloga nezadovoljstva u partnerskom odnosu. Kada od klijenata čujem  npr: “Ja sve moram sam, ne mogu više” shvatam koliko su zaglavljeni u svom oklopu samostalnosti. Sa jedne strane očajno žele da budu podržani, vidljivi i zavisni od partnera, dok  sa druge strane puštanje tog oklopa za njih predstavlja opasnost jer im je upravo on obezbjeđivao ljubav.


Proces ka povezavinju sa partnerom u ovom slučaju je naša svjesnost o našim potrebama i našem identitetu. Cilj je posmatrati ga (identitet), upoznati i shvatiti kada djeluje protiv nas i kad prekida pravi kontakt. 

Na koji način se naša iskustva iz djetinjstva i iskustva sa roditeljima odražavaju u partnerskim odnosima?

Načini vezivanja za partnere i karakteristike tog vezivanja u odraslom dobu temelje se na odnosima sa našim primarnim figurama vezivanja u prvim godinama života. Naime, mi kao dijeca na temelju ponavljajućih interakcija između nas i osobe koja brine o nama u prvim mijesecima života naučimo šta možemo očekivati, te u skladu s tim i prilagođavamo svoje ponašanje, razvijamo model sebe, model osobe koja brine o nama, ali i model drugih. U kasnijem dobu na osnovu ovih modela razvijamo mentalne modele spoljašnjih i unutrašnjih događaja, odnosno mentalne reprezentacije sebe, drugih ljudi kao i odnosa sebe i drugih.

Dakle, karakteristike i načini formiranja odnosa u djetinjstvu djeluju i strukturiraju kvalitet naših odnosa u odrasloj dobi. Nadalje, sa stvaranjem partnerskih emotivnih odnosa u odraslom dobu, emotivni partneri preuzimaju poziciju naših primarnih figura vezanosti, roditelja.

Trend ubrzanog življevljena u modernom dobu donosi  sobom  potrebu za neobuzdanom individualizacijom na nivou pojedinca, što je sa druge strane umanjilo individualni kapacitet za bivanje udvoje, izgradnju suštinske bliskosti  i partnerske razmjene, ali  bez ikakve dileme svima nam je potrebna sigurnost, pripadanje i ljubav i tu se godinama i vijekovima gotovo ništa nije promjenilo.