studio za lični i profesionalni rast i razvoj
Odabir pravog terapeuta jedna je od najvažnijih odluka koju ćete učiniti odlučite li se za psihoterapiju. Zato je veoma važno da uzmete dovoljno vremena za pretragu budućeg terapeuta i sa tim u vezi i određenog terapeutskog pravca.
Često sam u prilici da čujem od prijatelja, poznanika i “neiskusnih” klijenata kao brkaju pojmove terapeuta, psihologa i/ili psihijatra. Još češće se susrećem sa činjenicom da je veoma mali broj klijentata upoznat sa pravcima u psihoterapiji.
Ko su zapravo psihoterapeuti?
Iako se često ovaj pojam previše slobodno upotrebljava pa smo skloni da bilo kog empatičnog prijatelja proglasimo terapeutom, ova stručna kvalifikacija je jasno određena.
U našoj zemlji, to je stručnjak koji dolazi iz neke od humanističkih profesija.
Najčešće su to psiholozi ili psihijatri koji su nakon završenog osnovnog fakulteta, završili posebne edukacije za psihoterapiju. Kao dokaz za to, pored fakultetske diplome, oni imaju posebne psihoterapijske sertifikate i licence, stečene kod nas ili u inostranstvu.
Dakle, psihijatri, diplomirani psiholozi, psiholozi koji su u okviru formalnog obrazovanja specijalizirali ili magistrirali određenu oblast psihologije, npr. klinički psiholozi ili psiholozi specijalisti u psihoterapiji nisu terapeuti, niti vam oni mogu ponuditi psihoterapiju.
Naravno, to ne znači da oni ne mogu biti od pomoći - svaki psihijatar može da vam prepiše lijekove, ili psiholog da se bavi nekom vrstom psihološkog savjetovanja, ali vam svakako ne mogu ponuditi psihoterapiju.
Psihoterapija je posebna oblast - proces postepene i ciljane promjene individue zarad sasvim određenog cilja. Taj proces je daleko složeniji, dugotrajniji i zahtevniji od običnog razgovora sa stručnjakom. Psihotereput je uvjek stručnjak koji je posebno obučen za psihoterapiju.
S obzirom na to da je najvažniji faktor terapijske promjene upravo kvalitet odnosa sa terapeutom, izbor pravog terapeuta je izrazito važan kako bi psihoterapijski proces imao uspjeha.
Kako odabrati pravog terapeuta?
Psihoterapija je osetljiv i delikatan proces za koji je potreban visok stepen međusobnog povjerenja. Stoga psihoterapeuta obavezuje posebni etički kodeks. On podrazumjeva jasna i striktna pravila ponašanja od kojih ne može biti odstupanja.
Ovaj kodeks ima za cilj očuvanje visokih etičkih standarda profesije.
Iz etičkog kodeksa izdvajam:
U geštaltu jedini cilj je svjesnost. To uključuje veću svjesnost u određenom području i takođe veću sposobnost klijenta da postane svjestan automatskih navika. Svjesnost uključuje poznavanje okoline, odgovornost za sopstvene izbore, poznavanje sebe, samoprihvatanje i sposobnost za kontakt.
Geštalt teraput?
Cilj geštalt terapije je razvoj i autonomija ličnosti kroz povećanje svjesnosti klijenta.
Geštalt terapija vodi aktivan rad na svjesnosti. Terapeutovo aktivno prisustvo je živo, puno uzbuđenja (i zato toplo), iskreno i direktno. U procesu terapije klijenti mogu da čuju, vide i da saznaju kako ih neko doživljava, šta je očigledno, kako se terapeut osjeća, kakav je terapeut kao osoba.
Naime, razvoj proizilazi iz stvarnog kontakta među ljudima.
Klijenti uče kako ih neko drugi vidi i na koji način je njihova svjesnost ograničena, ne kroz to što pričaju o svojim problemima, već kroz način na koji on i terapeut stupaju u kontakt.
Opšti stav geštalt terapije je da pomogne klijentu u samoistraživanju, da ubrza razvoj klijenta, a ne da dovršava proces liječenja.
Konačni cilj psihoterapije jeste postizanje „stepena integracije koji podstiče sopstveni razvoj“ .
Primjer ovog tipa je mali prorez ili rupa u snijegu. Jednom kad počne proces otapanja, ono što je u početku bila mala rupa povećava se.
Uspješnom psihoterapijom postiže se integracija. Integracija zahtijeva identifikaciju sa svim vitalnim funkcijama – a ne samo sa nekim idejama klijenta, emocijama i akcijama.
Odnos terapeuta i klijenta u geštalt terapiji:
Geštalt terapija se fokusira na klijenta, kao i svaka terapija.
Ipak, odnos je horizontalan, tako se razlikuje od tradicionalnih terapijskih odnosa.
U geštalt terapiji klijent i terapeut govore isti jezik, jezik usesređenosti na sadašnjosat, naglašavajući direktno iskustvo oba učesnika koji pokazuju svoje puno prisustvo u ovdje i sada.
Geštalt terapija naglašavala klijentov doživljaj kao i terapeutove opservacije o onome što nije u klijentovoj svjesnosti. Ovo omogućuje klijentu da deluje kao ravnopravan i da ima potpun pristup informacijama sopstvenog iskustva, tak da može iznutra da doživi ono što terapeut spolja posmatra.
Važan aspekt geštalt terapijskog odnosa je pitanje odgovornosti. Kada terapeuti smatraju da su odgovorni za klijente, oni sarađuju sa tim što klijent ne oseća da je odgovoran za sebe i tako podržavaju njegovu potrebu za manipulacijom vjerujući da su klijenti nesposobni da podržavaju i regulišu sebe. Ipak, nije dovoljno da terapeut bude odgovoran za sebe i da pacijent bude odgovoran za sebe - takođe postoji savez između klijenta i terapeuta kojem treba konstantno pažljivo i kompetentno prilaziti.
Klijenti početnici uglavnom su zaokupljeni rješavanjem problema i pitanje kojim se bavi geštalt terapeut u ovom procesu je zapravo na koji način klijenti podržavaju sebe u rešavanju problema i kako klijentima omoguciti rešavanje problema kroz povećanje samoregulacije.
Geštalt terapija je najkorisnija za klijente otvorene za rad na samosvesti i koji žele prirodnu vlast nad svojim procesom svjesnosti.