GESTALTZONA.ME

studio  za lični i profesionalni rast i razvoj

Odabir pravog terapeuta jedna je od najvažnijih odluka koju ćete učiniti odlučite li se za psihoterapiju. Zato je veoma važno da uzmete dovoljno vremena za pretragu  budućeg terapeuta i sa tim u vezi i određenog terapeutskog pravca.

Često sam u prilici da čujem od prijatelja, poznanika i “neiskusnih” klijenata kao brkaju pojmove terapeuta, psihologa i/ili psihijatra. Još češće se susrećem sa činjenicom da je  veoma mali broj klijentata upoznat sa pravcima u psihoterapiji.

Ko su zapravo psihoterapeuti?

Iako se često ovaj pojam previše slobodno upotrebljava pa smo skloni da bilo kog empatičnog prijatelja proglasimo terapeutom, ova stručna kvalifikacija je jasno određena.

U našoj zemlji, to je stručnjak  koji dolazi iz neke od  humanističkih profesija.

Najčešće su to psiholozi ili  psihijatri koji su nakon završenog osnovnog fakulteta, završili posebne edukacije za psihoterapiju. Kao dokaz za to, pored fakultetske diplome, oni imaju posebne psihoterapijske sertifikate i licence, stečene kod nas ili u inostranstvu.

Dakle, psihijatri, diplomirani psiholozi, psiholozi koji su u okviru formalnog obrazovanja specijalizirali ili magistrirali određenu oblast psihologije, npr. klinički psiholozi ili psiholozi specijalisti u psihoterapiji nisu terapeuti, niti vam oni mogu ponuditi psihoterapiju.

Naravno, to ne znači da oni ne mogu biti od pomoći - svaki psihijatar može da vam prepiše lijekove, ili psiholog da se bavi nekom vrstom psihološkog savjetovanja, ali vam svakako ne mogu ponuditi psihoterapiju.

Psihoterapija je posebna oblast - proces postepene i ciljane promjene individue zarad sasvim određenog cilja. Taj proces je daleko složeniji, dugotrajniji i zahtevniji od običnog razgovora sa stručnjakom. Psihotereput je uvjek stručnjak koji je posebno obučen za psihoterapiju.

S obzirom na to da je najvažniji faktor terapijske promjene upravo kvalitet odnosa sa terapeutom, izbor pravog terapeuta je izrazito važan kako bi psihoterapijski proces imao uspjeha.

Kako odabrati pravog terapeuta?

• Pitajte prijatelje za preporuke. Kada odlučite da želite psihoterapiju ili neki drugi vid psihološke podrške, jedan od načina je da potražite preporuku - raspitajte se među bliskim osobama da li je neko imao iskustva sa psihoterapijom i da li može da vam preporuči terapeuta.
  

• Odredite koja vrsta terapije vam se čini najboljom baš za vas. Svi terapeuti mogu ponuditi terapiju , ali različiti pristupi u radu su ono što ih razlikuje. Pretražite na Internetu modele, vrste psihoterapije i tek pošto budete sigurni da je određeni pravac terapije najprilagodniji za vas raspitajte se o terapeutima koji su specijalizovani za rad  na tom pravcu.  
  

• Potražite online recenzije i web stranice za svakog terapeuta. Nakon što ste sigurni da ste odabrali terapijski pravac koji vam se čini najboljim za vas, našli terapeuta koji ima podržavajuću profesionalnu pozadinu zakazite dogovornu seansu. Pažljivo pristupite ovome, jer kada terapija započne, nije preporučljivo mjenjati terapeuta niti raditi sa više terapeuta istovremeno.  Ovdje je veoma važno naglasiti da provjerite osnovno zanimanje vašeg budućeg terapeuta, gdje je završio osnovne studije, koje su njegove sfere interesovanja, koliko godina je proveo u edukaciji za psihoterapeuta, te da li  je u okviru edukacije bio u ulozi klijenta i sl..
  

• Nakon prve, tzv. “dogovorne” seanse na kojoj ste sa terapeutom  razgovarali o  metodama koje on koristi, pravcu iz kojeg dolazi, eventualnoj dinamici seansi, plaćanju i slično, sami donosite odluku da li će te nastaviti  proces savjetovanja ili ne.
  

• Takođe, čini se značajnim istaći da je prvi suset uglavnom zasnovan na upoznavanju, formaranju kontakta, izgradnji povjerenja, te  razgovoru o tome zašto vi smatrate da vam je potrebna psihoterapija.
  

Psihoterapija je osetljiv i delikatan proces za koji je potreban visok stepen međusobnog povjerenja. Stoga psihoterapeuta obavezuje posebni etički kodeks. On podrazumjeva jasna i striktna pravila ponašanja od kojih ne može biti odstupanja.

Ovaj kodeks ima za cilj očuvanje visokih etičkih standarda profesije.

Iz etičkog kodeksa izdvajam:

• Stroga diskrecija (Terapeut ne smije upoznati nijedno treće lice sa onim što se na terapiji događa, niti sa onim što je saznao od klijenta ili o klijentu, niti na bilo koji načn smije otkriti identitet svoga klijenta, osim ako klijent za to ne pruži izričitu saglasnost.)
  

• Savjesnost u radu (Terapeut je dužan da o klijentu brine savjesno i odgovorno u skladu sa najvišim profesionalnim standardima.)
  

• Postojanost terapijskog odnosa (Terapeut nema pravo da rad sa klijentom prekine na prečac i iznenada, a da pri tome klijentu nije ponudio zamjenu, odnosno, terapeut je dužan da unaprijed informiše klijenta o okolnostima pod kojima može doći do prekida terapije)
  

• Stručnost i usavršavanja (Terapeut je dužan da se stalno profesionalno usavršava i bude u kontaktu sa svojom psihoterapijskom zajednicom kako bi dobijao informacije i edukaciju o novim načinima rada i tako bio u mogućnosti da svom klijentu ponudi najbolja dostignuća psihoterapijske struke).
  

• Poštovanje granica uloge (Terapeut je u povlašćenom položaju u odnosu na druge, te stoga nema pravo da u odnosu sa klijentom prekorači granice svoje uloge tako što će u toku trajanja terapije sa svojim klijentom stupiti u poslovni, ljubavni ili seksualni odnos)
  

• Rad pod supervizijom (Rad terapeuta podliježe kontroli supervizora i učitelja. Supervizor je osoba od posebnog kredibiliteta i velikog iskustva koja posjeduje zvanje učitelja i trenera drugih terapeuta. Terapeut je dužan da o nedoumicama koje se tokom terapijskog procesa javljaju obavijesti svog supervizora kako bi mu on pomogao da pronađe najbolje rešenje. Međutim, ukoliko terapeut sa svojim supervizorom procijeni da problem sa kojim se susreće prevazilazi njegovu moć ili kompetenciju, on je dužan da o tome razgovara sa klijentom i ponudi mu prelazak kod drugog terapeuta specijalizovanog za datu vrstu problema, ili da u rad uključi još stručnjaka kako bi klijent dobio odgovarajući tretman).
  

U geštaltu jedini cilj je svjesnost. To uključuje veću svjesnost u određenom području i takođe veću sposobnost klijenta da postane svjestan automatskih navika. Svjesnost uključuje poznavanje okoline, odgovornost za sopstvene izbore, poznavanje sebe, samoprihvatanje i sposobnost za kontakt.

Kako odabrati terapeuta?

Kontakt:

Geštalt teraput?

Cilj geštalt terapije je razvoj i autonomija ličnosti kroz povećanje svjesnosti klijenta.

Geštalt terapija vodi aktivan rad na svjesnosti. Terapeutovo aktivno prisustvo je živo, puno uzbuđenja (i zato toplo), iskreno i direktno. U procesu terapije klijenti  mogu da čuju, vide i da saznaju kako ih neko doživljava, šta je očigledno, kako se terapeut osjeća, kakav je terapeut kao osoba. 

Naime, razvoj proizilazi iz stvarnog kontakta među ljudima.

Klijenti uče kako ih neko drugi vidi i na koji način je njihova svjesnost ograničena, ne kroz to što pričaju o svojim problemima, već kroz način na koji on i terapeut stupaju u kontakt. 

Opšti stav geštalt terapije je da pomogne klijentu u samoistraživanju, da ubrza razvoj klijenta, a ne da dovršava proces liječenja.

Konačni  cilj psihoterapije jeste postizanje „stepena integracije koji podstiče sopstveni razvoj“ .

Primjer ovog tipa je mali prorez ili rupa u snijegu. Jednom kad počne proces otapanja, ono što je u početku bila mala rupa povećava se.  

Uspješnom psihoterapijom postiže se integracija. Integracija zahtijeva identifikaciju sa svim vitalnim funkcijama – a ne samo sa nekim idejama klijenta, emocijama i akcijama.

Odnos terapeuta i klijenta u geštalt terapiji:

Geštalt terapija se fokusira na klijenta, kao i svaka terapija.

Ipak, odnos je horizontalan, tako se razlikuje od tradicionalnih terapijskih odnosa.

U geštalt terapiji klijent i terapeut govore isti jezik, jezik usesređenosti na sadašnjosat, naglašavajući direktno iskustvo oba učesnika koji pokazuju svoje puno prisustvo u ovdje i sada.

Geštalt terapija naglašavala klijentov  doživljaj kao i terapeutove   opservacije o onome što nije u klijentovoj svjesnosti. Ovo omogućuje klijentu da  deluje kao ravnopravan i da ima potpun pristup informacijama sopstvenog iskustva, tak da može iznutra da doživi ono što terapeut spolja posmatra.  

Važan aspekt geštalt terapijskog odnosa je pitanje odgovornosti. Kada terapeuti smatraju da su odgovorni za klijente, oni sarađuju sa tim što klijent  ne oseća da je odgovoran za sebe i tako podržavaju njegovu potrebu za manipulacijom vjerujući da su klijenti nesposobni da podržavaju i regulišu sebe. Ipak, nije dovoljno da terapeut bude odgovoran za sebe i da pacijent bude odgovoran za sebe - takođe postoji savez između klijenta i terapeuta kojem treba konstantno pažljivo i kompetentno prilaziti.

Klijenti početnici uglavnom su zaokupljeni rješavanjem problema i pitanje kojim se bavi geštalt terapeut u ovom procesu  je zapravo na koji način klijenti podržavaju sebe u rešavanju problema i kako klijentima omoguciti rešavanje problema kroz povećanje samoregulacije.

Geštalt terapija je najkorisnija za klijente otvorene za rad na samosvesti i koji žele prirodnu vlast nad svojim procesom svjesnosti.