Kontakt:

Pošto je geštalt terapija orijentisana na cjelovitost i jedinstvo, onda je jasno da nije dovoljna samo fizička promjena, već promjena cijele ličnosti.

Tjeskobe tjelesnog karaktera imaju funkciju da popune prazninu, nedostatak, ranu u psihičkom životu.
Pričajući o tjeskobama tjelesnog karaktera osoba priča o svojoj otuđenosti, usamljenosti, o tome kako je odbačena, odgurnuta, osjećaju praznine i nezadovoljstva.


U geštaltu bolest se definiše kao prirodna tendencija organizma da sam sebe reguliše.


Ako u okruženju, u parterstvu, odnosu sa roditeljima, na poslu, ne mogu da zadovoljim neku svoju potrebu, ja tu potrebu ne mogu izvući iz sebe, ali se mogu zaštititi tako što ću je nesvjesno kanalisati u “TO” tijelo, koje nije dio mog “JA”.


Potreba nastavlja da postoji u ne-“JA”. Ja sam OK, naizgled, sve je potpuno OK, samo što ponekad imam migrene, bolove u grudima… Međutim, istina je potpuna drugačija.




Kako se psihički konflikti manifestuju kroz tijelo?

Rad na tijelu u geštaltu?


Pored usmjerenosti na unapređenje fizičke podrške i opsega pokreta, geštalt praktičar je usmjeren na istraživanje značenja strukture i osjećaja koji se odražavaju u tijelu. ​


Geštalt ne završava proizvodom “aha, sad te više neće boljeti”, već ličnošću koja je naučila kako da razvije potrebnu svjesnost kako bi riješila svoje probleme.



Terapeut ne govori klijentu šta treba da radi, ili šta je o njemu otkrio, već mu pomaže da uvidom otkrije mehanizme koje koristi, uz obezbjeđivanje podrške za otkrivanje nesvjesnih procesa i formiranje novih geštalta.


Polazeći od stava da u “TO” ništa nije izgubljeno, zadatak terapeuta je da pomogne da se zamrznuta struktura odmrzne i kanališe u cilju integracije.


​​Stoga je terapeutov zadatak da se fokusira na klijentov doživljaj tjelesne strukture, da mu pomogne da potpunije doživi svoje tijelo i da definiše značenje tog doživljaja za sebe.


Mnogi savremeni medicinski pristupi ne razdvajaju duh od tijela, tako i geštalt psihoterapija posmatra čovjeka kao cjelinu i korijen fizičkog bola ne posmatra izdvojeno od stanja psihe.


Zapravo, sve je više zdravstvenih stručnjaka koji početnu fizičku  manifestaciju bola povezuju sa dubokim unutrašnjim doživljajem povrijeđenosti i tuge. Tako i geštalt psihoterapija uvažava cijelovitost fenomena koji se javljavljuju kao jedinstvene cijeline, što znači da naše tijelo ne može da boli ili “radi” samo sebe.


Kod većine ljudi  svjesnost o pojmu “JA” se sastoji od mišljenja i verbalizacije, dok se pojam tijela doživljava kao „TO“, nešto otuđeno i iracionalno. Upravo ovo jedan je od razloga zbog kojeg ljudi psihološke konflite smiještaju u “TO” tijelo.


Slobodnom interpetacijom, mogli bismo tijelo nazvati kontejnerom psihičkih konflikata, naših potisnutih potreba ili fiksiranih ekspresija. ​


Tikovi kod prvorođene dijece su najbolji primjer posledica potisnutih psihičkih konflikata. Prvorođeno dijete gotovo uvijek odrasta u okruženju apsolutne podrške i ljubavi svojih roditelja do momenta proširenja porodice novim članom, mlađom sestrom ili bratom, kada nastaju uslovi za formiranje psiholoških konflikata starijeg dijeteta.   Starije dijete novog člana porodice uglavnom vidi kao nekog ko oduzima njegovo vrijeme, prostor i ljubav roditelja. Indirektnim porukama od strane roditelja “naravno da ti voliš svoju mlađu sestru ili brata” ono shvata da njemu nije dopuštena ekspresija osjećanja suparništva i ono premješta svoju originalnu potrebu za protestom u mišiće tijela. Upravo je ovo jedan od osnovnih razloga za formiranje tikova kod dijece.


​Šta se ovdje zapravo dešava?


Pošto dijete, zbog straha od osude roditelja, originalnu  potrebu za protestom nije na zadovoljavajući način dovršilo, a svaka potreba traži svoje dovršinje dijete nalazi modele dovršavanja u tijelu.  “Ja moram da volim brata i sestru, volim brata i sestru, ne osjećam suparnišvo”.

Dekodiranjem suparnistva u “TO” tijelo, kao ne“JA” nastaju tikovi. ​


​​Psihički konflikti značajniji za čovjeka, vremenom neizbježno postaju manifestovani u tijelu. ​Ako smo u nekim momentima našeg života bili “primorani” da blokiramo potrebe i osjećanja, to ne znači da smo ih se oslobodili; ona su i dalje u nama, samo drugačije oblikovana, sekundarno manifestovana u tijelu.

GESTALTZONA.ME

studio  za lični i profesionalni rast i razvoj